U našoj poliklinici longevity pristup ne promatramo kao prolazni trend, nego kao prirodan razvoj suvremene medicine i odgovornost koju imamo prema pacijentima, osobito danas kada nam napredak dijagnostike, laboratorijske medicine i medicinske tehnologije omogućuje da određene zdravstvene rizike prepoznamo znatno ranije nego prije, ponekad i prije nego što se pojave jasni simptomi ili razvije klinički manifestna bolest.
Pritom nije riječ o obećanju da se svaka bolest može spriječiti, niti o pojednostavljenoj ideji da ćemo jednim pregledom dobiti sve odgovore. Riječ je o tome da danas možemo preciznije procijeniti individualni zdravstveni rizik, pratiti njegove promjene tijekom vremena i pravodobno djelovati na one čimbenike na koje je doista moguće utjecati.
Medicina koja počinje razumijevanjem pacijenta
Naš pristup zato ne započinje izoliranim laboratorijskim nalazom, nego detaljnom medicinskom procjenom u kojoj pokušavamo razumjeti širu zdravstvenu sliku svakog pacijenta. U obzir uzimamo osobnu i obiteljsku anamnezu, postojeće simptome i bolesti, terapiju, način prehrane, razinu tjelesne aktivnosti, kvalitetu sna, svakodnevno opterećenje, stres te druge okolnosti koje tijekom godina oblikuju zdravlje.
Tek kada se sve te informacije povežu s kliničkim pregledom i dijagnostičkim nalazima, možemo dobiti realniji uvid u to gdje se pacijent trenutačno nalazi, koji su njegovi najvažniji čimbenici rizika i na što je u daljnjem praćenju potrebno obratiti posebnu pozornost.
Opseg laboratorijske obrade uvijek određujemo individualno, ovisno o dobi, spolu, simptomima, postojećim bolestima, obiteljskoj anamnezi i procijenjenim zdravstvenim rizicima. Obrada može uključivati kompletnu krvnu sliku, metaboličke parametre, pokazatelje funkcije jetre i bubrega, regulaciju glukoze, lipidogram te naprednije pokazatelje kardiovaskularnog rizika, među kojima posebno mjesto može imati apolipoprotein B.
Prema medicinskoj indikaciji procjenjujemo i funkciju štitnjače, status vitamina D i željeza te odabrane vitamine i minerale, primjerice vitamin B12, folat, magnezij i cink. Odstupanja u tim parametrima ne moraju uvijek biti praćena izraženim tegobama, ali u odgovarajućem kliničkom kontekstu mogu pomoći u prepoznavanju određenih nutritivnih, metaboličkih ili hormonalnih poremećaja koje je važno pravodobno objasniti i pratiti.
Jednako je važno naglasiti da laboratorijske vrijednosti nikada ne tumačimo izdvojeno od pacijenta. Pojedinačno odstupanje samo po sebi ne mora značiti bolest, kao što ni nalaz unutar referentnog raspona ne znači nužno da nema prostora za daljnju procjenu. Svaki rezultat mora se promatrati u odnosu na simptome, klinički pregled, prehranu, terapiju, tjelesnu kompoziciju i ukupni zdravstveni profil osobe.
Kognitivno zdravlje i procjena individualnog rizika
Posebnu pozornost posvećujemo očuvanju kognitivnog zdravlja, osobito kod osoba koje primjećuju smetnje pamćenja ili koncentracije, imaju opterećenu obiteljsku anamnezu ili druge čimbenike koji mogu opravdati proširenu obradu.
Takva procjena može uključivati standardiziranu procjenu kognitivnih funkcija, dodatne laboratorijske pretrage te, kada postoji jasna medicinska indikacija, odabrane biomarkere povezane s Alzheimerovom bolešću, uključujući određene oblike fosforiliranog tau proteina.
Važno je pritom razumjeti da rezultat takvog biomarkera sam po sebi ne predstavlja dijagnozu i da se nikada ne smije tumačiti izvan šire kliničke slike. Njegova vrijednost postoji tek kada se poveže s anamnezom, simptomima, rezultatima kognitivne procjene i, prema potrebi, neurološkom obradom.
U odabranim slučajevima može se razmotriti i APOE genotipizacija, koja može pružiti dodatnu informaciju o genetskoj predispoziciji za razvoj Alzheimerove bolesti. Međutim, genetska predispozicija nije isto što i dijagnoza. Povećan rizik ne znači da će osoba razviti bolest, kao što ni izostanak određene genske varijante ne može potpuno isključiti mogućnost njezina razvoja.
Zbog toga svrha takvih testiranja nije stvaranje straha niti predviđanje budućnosti s lažnom sigurnošću, nego bolje razumijevanje individualnog rizika i usmjeravanje pažnje na one čimbenike koje možemo pratiti i na koje možemo utjecati.
Suvremena medicina više nije ograničena samo na povremeni pregled i laboratorijski nalaz. U određenim slučajevima važan dio praćenja mogu činiti i nosive tehnologije koje pružaju podatke o svakodnevnom funkcioniranju pacijenta izvan ordinacije.
Pametni satovi, narukvice i drugi senzori mogu bilježiti srčanu frekvenciju, procjenjivati varijabilnost srčanog ritma, trajanje i obrasce spavanja, respiraciju, razinu tjelesne aktivnosti i fizičko opterećenje. Ti podaci nisu zamjena za liječnički pregled, elektrokardiogram, Holter, polisomnografiju ili drugu standardnu dijagnostiku, ali mogu biti korisni kada ih promatramo tijekom duljeg razdoblja.
Njihova je najveća vrijednost upravo u tome što nam mogu pokazati određene obrasce koji tijekom jednoga pregleda nisu vidljivi, primjerice kako organizam reagira na opterećenje, koliko je kvalitetan oporavak, kako se mijenjaju navike spavanja ili postoji li dugotrajniji trend koji zahtijeva dodatnu procjenu.
Kada se takvi podaci pravilno tumače i povežu s kliničkom slikom pacijenta, mogu nam pomoći da preciznije prilagodimo preporuke vezane uz tjelesnu aktivnost, prehranu, oporavak, upravljanje stresom i kvalitetu sna. Na taj način medicina postaje osobnija i povezanija sa stvarnim životom pacijenta, ali i dalje ostaje utemeljena na stručnoj procjeni i jasno definiranim medicinskim indikacijama.
San je važan dio zdravstvene slike
Posebno mjesto u našem pristupu zauzima san, jer san nije luksuz ni vrijeme u kojem je organizam neaktivan, nego složen fiziološki proces koji ima važnu ulogu u regulaciji metabolizma, hormonalnoj ravnoteži, imunološkoj funkciji, krvnom tlaku, raspoloženju i očuvanju kognitivnih sposobnosti.
Kronično nedovoljno ili poremećeno spavanje ne dovodi samo do umora i slabije koncentracije tijekom dana. Dugoročno je povezano s većim rizikom od metaboličkih i kardiovaskularnih bolesti, porasta tjelesne mase, šećerne bolesti tipa 2, poremećaja raspoloženja i nepovoljnih kognitivnih ishoda.
Zbog toga probleme sa spavanjem ne promatramo izdvojeno niti ih svodimo samo na pitanje koliko sati osoba provede u krevetu. Važno je procijeniti obrasce spavanja, dnevnu pospanost, učestala buđenja, hrkanje, moguće prekide disanja, životne navike, psihološke čimbenike, postojeće bolesti i lijekove koje pacijent uzima.
Prema kliničkoj slici obrada se može dodatno proširiti procjenom funkcije štitnjače, hormonalnih promjena, metaboličkih poremećaja ili mogućnosti postojanja opstruktivne apneje u snu.
Liječenje uvijek ovisi o uzroku problema i upravo je zato početna medicinska procjena toliko važna. Nekada će biti potrebno promijeniti svakodnevne navike i ritam spavanja, nekada liječiti pridruženu bolest ili prilagoditi postojeću terapiju, a kod određenih pacijenata uključiti kognitivno-bihevioralne metode ili pažljivo odabranu farmakološku terapiju kada za nju postoji jasna indikacija.
Longevity medicina nije rezervirana za budućnost i ne temelji se na ideji da možemo zaustaviti starenje ili spriječiti svaku bolest. Njezina je vrijednost u tome što nam omogućuje da zdravlje promatramo dugoročnije, da određene rizike pokušamo prepoznati na vrijeme i da ne čekamo razvoj uznapredovale bolesti kako bismo počeli ozbiljno razgovarati o prevenciji.
Ne promatramo samo pojedinačni nalaz, nego čovjeka u cjelini, zajedno s njegovim navikama, zdravstvenom poviješću, obiteljskim opterećenjem, svakodnevnim izazovima i ciljevima.
Povezujući medicinsko znanje, dijagnostiku, suvremenu tehnologiju i ono što se događa u stvarnom životu pacijenta, možemo oblikovati individualan plan koji se ne temelji na univerzalnim preporukama, nego na stvarnim potrebama konkretne osobe.
Cilj pritom nije samo dulji životni vijek.
Cilj je što dulje očuvati zdravlje, samostalnost, tjelesnu funkcionalnost, mentalnu jasnoću i kvalitetu svakodnevnog života.
